Kako počinje i završava revolucija

Kad je neko toliko bahat da se to više ne može trpjeti, e onda se pojedinac pobuni. Pjedinac nije dovoljan, lako ga je ignorisati i utišati.

Obično je više ovakvih pojedinaca, ali ih utišaju. Neke lakše a neke teže. ,,Problem“ nastaje kad ti pojedinci počnu komunicirati. Tad nastaje kritična masa, e to već postaje opasno. Pozitivno opasno.

Na sastanku računovođa , 19.11.2025. godine, moglo se vidjeti koliko su računovođe zapravo jedna sposobna i velika grupa ljudi. Najveća je snaga u tom što smo ujedinili glas. Složiću se sa narodnim poslanikom Kesojevićem koji nas je okupio i većinu iznenadio svojom sposobnošću. Od danas ništa više neće biti isto za računovođe. Dodaću jedan uslov, samo ako ne dozvolimo da nas okrenu jedne protiv drugih.

Ubačeni element.

Na sastanku se javlja kolega iz Istočnog Sarajeva. Gromoglasan aplauz odjekuje salom, neko je prevalio 300 kilometara samo da podrži struku. Kad ono ,,kolega“ je došao da nam kaže da smo mi jedna nezadovoljna grupa ljudi , a problem je što smo nezainteresovani i ne zanamo da treba da se obratimo svom Društvu računovođa. Njegovo Društvo savršeno funkcioniše i nemaju nikakvih problema. Čast jedino ,,koleginim“ godinama, ali nezainteresovani član koji već godinu dana pokušava da natjera i Društvo i Savez da rade svoj posao, i ima sve napismeno, učutkaće vas kao malu bebu. Pa onda kaže ,,kolega“, ovo je u stvari politički motivisano. Borim se za čistu egzistenciju, reče jedna koleginica ono što je svima na vrh jezika. I muk, nema dalje. Dragi ,,kolega“ stidite se svoje sijede kose.

Nemojte da im produžujete rok, šta će im to.

Postoji dokaz, crno na bijelo, da je Savez od Ministarstva tražio da se rok za predaju završnih obračuna NE PRODUŽAVA na 31. mart. Mora se odati priznanje gospodi iz Saveza za hrabrost, ipak su došli na sastanak računovođa. Kažu to je njihov stav, oni imaju pravo na stav. Hajte ljudi da otkrijemo čiji su ovo stavovi i da se pobrinemo da takvi ljudi nikada više nemaju priliku da govore u ime nas računovđa.

,,Nemojte da rušimo nešto što traje 30 godina“

Najljudskije lice Saveza, složiće se većina, je Sara S. Možda ona i nije toliko prijatna osoba koliko su ostali iz Saveza bahati, pa nam zbog toga Sara S. dođe kao melem na ranu. Nije ona ništa kriva, ona ništa ne može.

Kao predsjednica Skupštine Saveza, najvišeg organa Saveza, kriva je. Kriva je što nije dala ostavku ako već nije mogla da spriječi onog čije ime ne smije da se spominje, mog uvaženog profesora. Da ga spriječi da formira kriminalnu grupu na čelu Saveza. Kriva je što ćuti, vjerovatno zbog određenog iznosa naknade koju dobija kao predsjednica.

Je li nama treba biti nje žao?

Sara S. je osjetila moralnu potrebu da mi se obrati da nas dvije ,,dogovorimo kafu“. Kaže ona meni ,,nemojte da rušimo nešto što traje 30 godina“. Mislite nešto što meni zagorčava profesionalan rad već 10 godina, koliko i radim? Da možda nećete da mi ponudite neko mjesto u Upravnom odboru? Možda želite da me kupite, i to mojim parama i parama mojih kolega?

Možda i ne želite. Ali gdje Vam je bila ta moralna obaveza ovih godinu dana koliko vam se obraćam, i to sve pismeno, sa tragom.

Revolucije nestaju kada se ućutkaju najglasniji, obično se prvo pokušavaju kupiti ti ,,ekstremisti“. Kažu da svako ima cijenu, i to je u stvari najveći problem.

Međutim, najbolje je uopšte ne dozvoliti im da daju ikakve ponude. Treba priču proširiti na što više ljudi tako da se zbune i ne znaju ni koga trebaju kupiti, niti mogu sve kupiti.

Smatram da sa svakim treba razgovarati, a kafu lično obožavam, profesionalna deformacija. Međutim, nema potrebe za četiri oka. Na sastanak sa Sarom S. neću da idem sama. Evo prilike da pozovem na ovaj sastanka i ostale članove iz naše novoformirane radne grupe. Sve sam pričala glasno i objavljivala javno, neka tako i ostane.

Kako treba da se završavaju revolucije.

Ako ne nestanu, revolucije treba da se završe trajnom promjenom stanja. Znači da treba da osiguramo da se situacija ne ponovi. Ograničiti mandat predsjednika Saveza. Osigurati sistem u kome predsjednik polaže račune svojim članovima. Obezbjediti transparentnost utroška NAŠIH sredstava. Manje su bitna personalna rješena, ja sam već upoznala dosta kolega koji bi savršeno mogli da obavljaju funkciju predsjednika Saveza. Bitno je to da onaj ko predvodi računovođe mora da ima iste interese kao računovođe. To nije slučaj 20 i više godina.

,,Milijana, započela si revoluciju“

Veliki broj kolega mi se obratio sa iskrenim pohvalama za moj rad i trud. Neću da lažem da mi to ne prija. Ali ne treba nikom previše da se ,,pumpa“ ego, nije dobro za njega. Ovo nije zasluga pojedinca, daleko od toga. Ovo je revolucija Ane iz Bijeljine koja je davno prije mena radila sve ovo isto, pisala, kumila, molila za razumijevanje. Ovo je revolucija Olivere iz Zvornika koja je 2024. organizovala veliki broj kolega i stigla čak do famoznog Upravnog odbora Saveza. Ovo je revolucija Snežane iz Banjaluke koja je samoinicijativno kontaktirala Bojana Kresojevića i nije odustala od borbe čak ni kada je dobila podršku od ekstremno malog broja kolega. Ovo je revolucija Saške iz Banjaluke koja je i pored najozbiljnijih zdravstvenih problema osjetila potrebu da mi javi da svakako računam na njenu podršku, u bilo kom smislu u kojem ona u svojoj sitaciji može da pomogne.

Revolucija računovođa iz čitave Republike Srpske, ne samo računovođa sa banjalučke regije. Revolucija struke protiv bahatosti. Revolucija ljudi koji samo žele časno da obavljaju svoj posao a neko im za to postavlja nemoguće barijere.

Da vam otvoreno kažem.

Ne dam na kolegu. Ne dam na studente. Ne dam da nas zavade. Ne dam damping. Ne dam da nas politizuju. Ne dam da nas kupe. Ne dam da nas ućutkaju.

Ja sam stavarno jedan namćor 🙂.